Dok se prosečan građanin bavi dnevnom politikom i smenama na čelu države, u dubokim strukturama našeg društva decenijama operiše mehanizam koji ne poznaje izbore. To je sistem projektovan da udari tamo gde smo najranjiviji – u porodicu. Ono što očevi danas doživljavaju u centrima za socijalni rad (CZSR) i sudnicama nije slučajna greška. To je sistemski inženjering sa jasnim korenima i još jasnijim ciljem : eliminacija figure oca. Koreni agende: Od „Populacione bombe“ do uništenja porodice Ideja o smanjenju svetske populacije i kontroli rađanja nije teorija, već dokumentovana strategija globalnih moćnika. Još od 1974. godine i poverljivog dokumenta NSSM 200 (Kisindžerov izveštaj) , porodica je označena kao prepreka totalnoj kontroli. Strategija je bila jednostavna: razbiti porodičnu koheziju. Da bi se to postiglo, bilo je potrebno eliminisati oca – prirodnog zaštitnika i autoritet koji stoji između države i deteta. Kroz decenije finansiranja radikalnih ideologija, porodica je redefini...
Piše: Redakcija pokreta "Pravda za tate" Postoji jedna posebna vrsta surovosti koja se vešto krije iza birokratskih izgovora. To je onaj trenutak kada majka, zaklonjena iza zatvorenih vrata, izgovori rečenice poput: „Dete ne želi da ide sa tobom“ ili „Danas mu je drugaru rođendan, danas ne viđaš dete“ . U tom trenutku, ona ne sprovodi pravdu – ona sprovodi nasilje nad detetovim pravom da ima oca . Svaki takav izgovor nije ništa drugo do svesno podrivanje roditeljskog odnosa i direktno kršenje osnovnih prava deteta koja su garantovana zakonom. Zloupotreba trenutka: Kada sistem postane oružje Često se dešava da otac, usled objektivnih okolnosti poput posla ili saobraćajne gužve, zakasni svega nekoliko minuta. Roditelji koji teže otuđivanju jedva čekaju takve situacije. Umesto ljudskog razumevanja, oni to koriste kao „legalni“ izgovor da uopšte ne predaju dete. Ovakvo ponašanje jasno pokazuje da im interes deteta nije na prvom mestu , već želja za kontrolom i kažnjavanjem drug...