Srećan vam Međunarodni dan muškaraca

Međunarodni dan muškaraca prvi put je obeležen 1999. godine u Trinidadu i Tobagu, a danas se slavi u preko 60 država uključujući Trinidad i Tobago, Jamajku, Australiju, Indiju, Kinu, Sjedinjene Američke Države, Singapur, Maltu, Ujedinjeno Kraljevstvo,Južnu Afriku, Mađarsku, Irsku, Ganu, Kanadu, Dansku, Austriju, Francusku, Zimbabve, Bocvanu, Pakistan, Grenadu, Antigvu i Barbudu, Sveti Kristofor i Nevis, Svetu Luciju, Norvešku, Grenadu, Italiju, Kajmanska ostrva i Bosnu i Hercegovinu.

Ovaj dan je, s popratnim dešavanjima, stekao potporu mnogih pojedinaca i udruženja u Australiji, na Karibima, u Aziji, Evropi, Africi i Ujedinjenim nacijama.
 Za to je zaslužan dr Džerom Tilaksing sa Vest Indis koledža. 

Život muškaraca često se povezuje sa fizičkim i psihičkim opterećenjima, zbog čega bi morali više pažnje da posvete sopstvenom zdravlju



Međunarodni dan muškaraca je prilika i da se istaknu dostignuća muškaraca i njihov doprinos zajednici, porodici, braku i poslu. Takođe je prilika i da se ukaže na činjenicu da su mnogi muškarci imali pozitivan i nenasilan uticaj na okolinu kroz različite primere, naglašavajući pri tome njihovu pozitivnu ulogu u društvu.
Ciljevi proslave Međunarodnog dana muškaraca uključuju fokusiranje na zdravlje muškaraca i dečaka, poboljšavanje rodnih odnosa, promovisanje rodne ravnopravnosti, te isticanje pozitivnih muških uzora.
Život muškarca u svetu je povezan s fizičkim i psihičkim opterećenjima, zbog čega bi morali više pažnje da posvete sopstvenom zdravlju.
Srbijom vlada epidemija srčanih i moždanih udara muškaraca, iza kojih brojki su sakrivene žrtve nasilja u porodici – muškarci. Svakih 18 minuta u Srbiji se dogodi jedan srčani, a svakih 20 minuta – moždani udar. Cifre žrtava su ogromne i neuporedive su sa žrtvama fizičkog nasilja u porodici. Samo u toku jednog dana od ovih posledica nasilja u porodici strada više muškaraca, nego žena u fizičkom nasilju,  u toku čitave godine. Sva ozbiljna psihološka istraživanja ukazuju da su 13 puta teže posledice psihičkog u odnosu na fizičko nasilje. Nadležne državne institucije uopšte ne poklanjaju pažnju žrtvama nasilja u porodici kada je žrtva muškog pola. Psihičko nasilje nad muškarcima najčešće sprovode žene. Još jedan segment organizovanog državnog progona muškaraca, a o tome niko ne govori.
Međutim, tu nije kraj mukama muškaraca, naročito očeva.
Ustavom i Porodičnim zakonom deklarisana ravnopravnost roditelja u vršenju roditeljskog prava nad zajedničkom decom samo je prazna pravna norma, koja se ni približno ne sprovodi u praksi.
Sudovi koji donose odluke o samostalnom vršenju roditeljskog prava posle razvoda bračnih i vanbračnih zajednica, u oko 96% slučajeva, samostalnim starateljstvom nad decom daruju majke. Centri za socijalni rad u 99% slučajeva, mišljenja su da starteljstvo nad detetom treba pripasti majci. Očevi uglavnom dobijaju neko vreme izraženo u nekoliko časova, koliko će lični odnosi sa decom trajati u toku sedmice.
DRŽAVA SRBIJA EKSPLICITNO VRŠI ZABRANJENU DISKRIMINACIJU NA OSNOVU POLA U VRŠENJU RODITELJSKOG PRAVA.
Centri za socijalni rad, zakonom određeni za pomoć porodici i nadzor nad vršenjem roditeljskog prava, postali su odeljenja nevladinih feminističkih organizacija, koji na sve načine pomažu majkama u zakonom zabranjenoj zloupotrebi roditeljskog prava. Preko 100.000 očeva nema lične odnose sa svojom decom. Svako četvrto dete iz razvedenih brakova u Srbiji nema lične odnose sa svojim očevima, zbog toga što majke to ne dopuštaju, a nadležne državne institucije neskriveno tolerišu nepoštovanje sudskih odluka oko vremena i načina održavanja ličnih odnosa dece i njihovih očeva. Iako to samo formalno predstavlja krivično delo u Srbiji, veoma retko će nadležna tužilaštva neku majku goniti zbog izvršenja. Ali, sa druge strane, revnosno će preduzeti krivično gonjenje očeva u slučajevima kada kasne ili ne plaćaju određenu alimentaciju.
U SRBIJI SE DECA MASOVNO RAZVODE OD SVOJIH OČEVA!  TO ČINI DRŽAVA KROZ CENTRE ZA SOCIJALNI RAD,  TUŽILAŠTVA I SUDOVE.
Srbija bi trebala da uspostavi potpuno poštovanje prava deteta na održavanje ličnih odnosa sa roditeljima sa kojima ne živi (najčešće očevima). Država treba više pažnje da posvetiti muškarcima, problemima muškaraca I dečaka, problemima očeva. U Srbiji nikoga ne interesuju muškarci, naročito ne očevi, njihovi problemi, dok se o problemima žena svakodnevno govori.


Ovaj oblik diskriminacija muškaraca, dečaka I očeva,  svakodnevno se sprovodi od strane države, medija… Poverenik za rodnu ravnopravnost Brankica Janković  ne posvećuje pažnju problemima očeva, muškaraca I dečaka, niti se na ovaj dan oglašava. Koga još interesuju problemi muškaraca, dečaka I očeva? 

Коментари

Популарни постови