Pita mama jednog gdina. sjeća li se on ove cure (mene).
Pružam ruku,
"Drago mi je. Ja sam Ana. Marijina mala."
Gleda mene čovik i kaže "nisi ti materina, ti si ćaćina".
Mama se smije!
Mama koja zna reći da sam njegova u svemu, da me ona "samo" rodila.
Mama koja kaže da je moja osobnost i karakter podsjećaju na tatu i njegovu stranu familije. Mama koja me sama podizala kad je tata umro.
Mama koja je osjetila njegov kraj i poslala me kod rodbine na more da me poštedi većeg bola i patnje.
Prošlo je skoro 12 godina,
a dio mene izdahnuo je s njim.
I dio mame.
I dio brata.
Od svega pamtim da sam bila voljena djevojčica.
Tatina princeza.
Tako sam se osjećala.
Razumit će svaka od vas koja je imala sličnog oca. Ili ga ima, nadam se.
Jedanaest ljeta je dovoljno da zaboraviš štošta, ali kako si se osjećala zbog nekoga...to ne!
Tata je prva ljubav svake princeze.
Tata je jedini koji nosi krunu, sve ostalo samo su titule u teoriji.
On je jedini koji te ne može razmaziti ma koliko ljubavi i paznje pružio. Ma koliko te pazio, mazio, popustao ti. Ne može i točka.
Jedini koji može pružiti ljubav i pažnju da te očeliči. Jedini koji utemelji tvoje "ja" da svima digneš pozdrav jer si sebi sama dovoljna.
Za mene otac nije stroga titula muškarca koji donosi red u kuću i kruh na stol.
Nije bankomat.
Nije "vikend ćaća".
On je TATA. Roditelj koji više ljubavi osjeća nego pokazuje.
(Puno više!)
On jednako gine za tebe kao ona koja te rodila!
On je životna škola svakog sljedećeg odnosa u životu.
Upamti ga. Ucrtaj ga u najdublje misli.
Sagradi mu spomenik.
Piši mu poeziju.
Moli se za njega.
Ako je kao moj.
Mama i tata su temelj zdanja tvog tijela i postojanja. A praznina koja ostane kad te napusti voljeni roditelj...to jama je bez dna koju nitko ne popunjava.
Roditelje nikad ne prežalite,
jer "vrijeme (ne)čini svoje".
Pusti tu priču.
Bit ćeš jača kad znaš da te lažu.
Al' ti im oprosti "jer ne znaju što čine".
Neću da vam se kunem. Ja znam i to mi je dovoljno.
I bit ćeš nečija kraljica, žena, majka, ali nikad, nikad više nečija princeza!
A to je prva zapovijed odgoja:
"NEKA KĆERKA BUDE TATINA PRINCEZA".
Zato ne zaboravi tko si, što si, odakle si. Korjeni su kamen temeljac ljudskog bića.
Tvoje prvo "ja".
Pocetak i kraj.
Volim vas, tata i mama!

Коментари
Постави коментар
Pravila komentarisanja na blogu "Pravda za tate":
Dobrodošli u prostor za diskusiju. Da bismo održali nivo dostojanstva i pravne sigurnosti, molimo vas da se pridržavate sledećih pravila:
Moderacija: Svaki komentar se pregleda pre objavljivanja. Vaša poruka neće biti vidljiva odmah, već tek nakon odobrenja administratora.
Pristojnost: Strogo je zabranjeno vređanje, psovke, govor mržnje i omalovažavanje bilo koga po bilo kom osnovu. Fokusirajte se na argumente, a ne na ličnosti.
Privatnost: Nemojte objavljivati puna imena dece, privatne brojeve telefona ili adrese. Takvi komentari će biti obrisani ili izmenjeni radi zaštite privatnosti.
Pravna odgovornost: Svaki korisnik snosi ličnu odgovornost za sadržaj svog komentara. Ovaj blog je prostor za razmenu iskustava i borbu za prava, a ne poligon za lične obračune.
Dokazi: Ukoliko iznosite specifične optužbe, trudite se da budu potkrepljene činjenicama.
Hvala vam što svojom kulturom dijaloga doprinosite našoj zajedničkoj borbi za roditeljsku ravnopravnost!