Postoje radnice CSR koje prilikom razvoda veoma tačno i hirurški precizno sugerišu roditeljima kako da, "od reči do reči", optuže drugog roditelja za nasilje u porodici, seksualno zlostavljanje beba, dece, pedofiliju, incest i slično, što decu i porodicu direktno uvodi u tragediju, posebno u slučajevima lažnih prijava za nasilje. "Ugodnu" poziciju žrtve neretko zauzimaju i same socijalne radnice koje roditelje prijavljuju ili kleveću za nasilje nad njima.
Socijalne radnice koje huškaju roditelje jedno na drugo, koje dovode roditelje u sukob, koje konstruišu događaje i manipulišu događajima, koje prikrivaju istinu o porodici, falsifikuju službene spise, a decu Srbije dovode na rub tragedije, trezveni, sabrani, pribrani, prisebni, sređeni, koncentrisani, staloženi, pažljivi, ozbiljni, fokusirani, usredsređeni, hladnokrvni, duhom prisutni, usredotočeni i pozorni roditelji nazivaju "SOCIJALNIM RADNICAMA IZ PAKLA", koje "NI SAME NE ZNAJU KOLIKO SU ŽIVOTA UNIŠTILE".
Pojedine ekstremne službenice CSR su u višedecenijskoj sprezi sa feminističkom NVO "Autonomnim ženskim centrom", gde su i danas njihove stručne saradnice. Delovanje organizacije AŽC ne uvažava postojanje muškaraca niti u jednom obliku, osim u vidu nasilnika.
Kontroverzna saradnja Centra i Autonomnog ženskog centra finansira se parama iz budžeta, preko sekretarijata za socijalnu politiku, demografiju i ravnopravnost polova, stranim parama, donacijama i na druge načine. Na "stručnim" sastancima koji su prijavljeni u Komori socijalne zaštite edukuju se nove generacije stručnih radnica CSR, gde dobijaju 5 bodova.
Tragične su posledice bahatosti, nerada i nejednakog postupanja prema roditeljima od strane CSR i AŽC. Deca ostaju bez jednog roditelja (po pravilu bez presude i suda). Nekada bez oba, ili budu ubijena, a da razlozi zbog kojih se to desilo ostaju tajna građanima koji plaćaju rad CSR. Za razliku od broja ubijenih žena u porodičnom nasilju, koji se po podacima feministkinja kreće od 20 do 30 na godišnjem nivou, podaci o ubijenoj deci i o ubijenim muškarcima najčešće ostaju nepoznanica prosečnom građaninu.
Lakše je razdvojiti decu i roditelje nego platiti i organizovati sistematski rad sa porodicom. Da li je to i uvek i po pravilu najbolje rešenje? Roditelji i deca danas se nazivaju "porodicom" ISKLJUČIVO kada je potrebno osuditi nekog od roditelja za nasilje u porodici. Roditelju koji nije staratelj detetu kaže se da "on/ona nema porodicu".
Roditeljima u GCSR se kaže da je razvod utakmica u kojoj neko mora da izgubi. To nam ukazuje da deca ne dobijaju adekvatan tretman u ovim ustanovima. Jer kada je detetu dobro - SVI POBEĐUJU.
Tekst: AMC
Tekst: AMC
Коментари
Постави коментар
Pravila komentarisanja na blogu "Pravda za tate":
Dobrodošli u prostor za diskusiju. Da bismo održali nivo dostojanstva i pravne sigurnosti, molimo vas da se pridržavate sledećih pravila:
Moderacija: Svaki komentar se pregleda pre objavljivanja. Vaša poruka neće biti vidljiva odmah, već tek nakon odobrenja administratora.
Pristojnost: Strogo je zabranjeno vređanje, psovke, govor mržnje i omalovažavanje bilo koga po bilo kom osnovu. Fokusirajte se na argumente, a ne na ličnosti.
Privatnost: Nemojte objavljivati puna imena dece, privatne brojeve telefona ili adrese. Takvi komentari će biti obrisani ili izmenjeni radi zaštite privatnosti.
Pravna odgovornost: Svaki korisnik snosi ličnu odgovornost za sadržaj svog komentara. Ovaj blog je prostor za razmenu iskustava i borbu za prava, a ne poligon za lične obračune.
Dokazi: Ukoliko iznosite specifične optužbe, trudite se da budu potkrepljene činjenicama.
Hvala vam što svojom kulturom dijaloga doprinosite našoj zajedničkoj borbi za roditeljsku ravnopravnost!