ORGAN STARATELJSTVA U PARNIČNOM POSTUPKU
Organ starateljstva može da ima procesni položaj tužioca u onim pravnim stvarima kad je porodično pravnim propisima ovlašćen da u interesu određenog subjekta porodično pravnog odnosa pokreće parnični postupak radi zaštite određenih porodičnih prava tog lica i, istovremeno, radi zaštite opštih društvenih interesa.
U određenim slučajevima, organ starateljstva može da se javi i u ulozi tuženog. Organ starateljstva se redovno javlja kao stranka u parnicama za naknadu štete koju pokreće protiv staratelja koji je tu štetu prouzrokovao na imovini štićenika svojim nepravilnim radom.
Organ starateljstva je dužan, pošto je u prethodno vođenom postupku utvrđena štetu i visina pričinjene štete, da pozove staratelja da u određenom roku nadoknadi iznos štete. Pošto sam štićenik, kao lice pod starateljstvom, ne može samostalno da štiti svoja prava, organ starateljstva, kao tužilac, pokreće postupak protiv tuženog staratelja.
Organ starateljstva se može javiti i kao tuženi u parnici koju je pokrenuo privremeni staratelj, koga je postavio organ starateljstva, ukoliko je tokom obavljanja poslova starateljstva staratelj pričinio štetu štićeniku. Prema odredbi čl. 141. st. 3. Porodičnog zakona (2005) postoji solidarna odgovornost organa starateljstva za štetu koju je štićeniku pričinio staratelj. Zakonodavac je, u interesu zaštite interesa i prava štićenika, predvideo solidarnu odgovornost staratelja i organa starateljstva tako da tužba kojom se zahteva naknada pričinjene štete štićeniku može da bude uperena i protiv organa starateljstva.
Za slučaj da bude donesena kondemnatorna presuda i organu starateljstva bude naloženo da plati štetu štićeniku, on ima pravo regresa prema staratelju i on će ovo pravo ostvariti u posebnoj parnici, kao tužilac. U parnicama koje se vode povodom nastale štete na imovini štićenika primenjuju se pravila opšteg parničnog postupka.
Odredbama Porodičnog zakona (2005) predviđeno je da organ starateljstva vrši preventivni i korektivni nadzor nad vršenjem roditeljskog prava. U okviru korektivnog nadzora nad vršenjem roditeljskog prava, ukoliko preventivni nadzor ne da rezultate, zakonodavac je predvideo mogućnost da organ starateljstva pokreće sudske postupke u skladu sa zakonom (čl.
80. st 3. PZ).
Da bi mogao da ostvari zadatke u domenu nadzora nadvršenjem roditeljskog prava i obezbedi pravnu zaštitu detetu, zakonodavac je organu starateljstva priznao aktivnu procesnu legitimacija, koju, s obzirom da nije subjekt porodičnopravnog odnosa i da nema stvarnu legitimaciju. Priznata aktivna procesna legitimacija omogućava mu da pokrene niz posebnih porodičnih parničnih postupaka radi zaštite prava i interesa deteta,tako da je mogućno da se organ starateljstva u tim posebnim porodičnim parničnim postupcima javi u ulozi tužioca.
Odredbama Porodičnog zakona aktivna procesna legitimacija priznata je organu
starateljstva kad su u pitanju:
1) parnice za zaštitu prava deteta – čl. 263. st. 1. PZ
2) parnice za vršenje roditeljskog prava - čl. 264. st. 1. PZ
3) parnice za lišenje roditeljskog prava – čl. 264. st. 2. PZ
4) parnice za vraćanje roditeljskog prava - čl. 264. st. 3. PZ
5) parnice za izdržavanje deteta - čl. 278. st. 3. PZ
6) parnice za zaštitu od nasilja u porodici – čl. 284 st. 2. PZ.
U parničnom postupku koji je pokrenuo organ starateljstva je stranka u funkcionalnom smislu jer štiti tuđa subjektivna prava. On je ovlašćen da podigne tužbu u svoje ime, ali u tuđem interesu. Efekti parnice koju pokreće radi zaštite prava i pravnih interesa određenog kruga lica ne pogađaju organ starateljstva već lice radi čijih prava je on podigao tužbu. Lice čija se prava štite u postupku najčešće je dete.
Kao stranka u funkcionalnom smislu (ili kao strankapo dužnosti), organ starateljstva ostvaruje svoja procesna ovlašćenja primarno ili supsidijarno – da bi zaštitio tuđa građanska subjektivna prava koja je dužan da štiti ili kao sam titular prava u pitanju (odn. njegov zakonski zastupnik) ne vrši svoja ovlašćenja. Porodični zakon omogućio da centar za socijalni rad, kao organ starateljstva, bude stranka u funkcionalnom smislu da bi omogućio pružanje pravne zaštite u onim situacijama u kojima je izostala inicijativajednog od subjekata porodičnopravnog odnosa ili kad postoji potreba da se zaštite subjektivna prava i interesi deteta.
Organ starateljstva se redovno javlja kao stranka u parničnom postupku u tačno određenim pravnim stvarima samo ako neko od ovlašćenih, aktivno legitimisanih subjekata, kao stranka ili kao zakonski zastupnik, ne pokrene određeni parnični postupak u kome se redovno ostvaruje odgovarajuća porodičnopravna zaštita i time osujeti njeno pružanje. U tom slučaju, pošto aktivno procesno legitimisanii subjekt nije vršio svoje ovlašćenje, da bi se omogućilo pružanje pravne zaštite kad ona zavisi od inicijative jednog od subjekata porodičnopravnog odnosa i njegovog ekskluzivnog prava da pokretanjem postupka aktivira mehanizam za ostvarivanje i zaštitu prava, Porodični zakon je omogućio da i organ starateljstva, kao stranka u funkcionalnom smislu, pokrene postupak za zaštitu porodičnog subjektivnog prava određenog lica.
Organ starateljstva, pre svega, može da pokrene parnicu za vršenje roditeljskog prava, u svoje ime ali u interesu deteta kad, npr. nije doneta odluka o vršenju roditeljskog prava iako roditelji ne žive zajedno, kad je umro roditelj koji je do tada samostalno vršio roditeljsko pravo, a roditeljski odnos drugog roditelja je poznat ili je utvrđen, kad treba oduzeti dete koje se nalazi kod trećeg lica, kad se jednom od roditelja uskraćuje pravo na održavanje ličnih odnosa sa detetom. Osim toga, organ starateljstva može da pokrene parnicu za vršenje roditeljskog prava i u cilju promene načina vršenja roditeljskog prava ili poveravanja deteta drugom roditelju ili trećem licu jer je roditeljsko pravo vršeno na neodgovarajući način.
U ovim parnicama, koje je pokrenuo organ starateljstva protiv jednog ili oba roditelja ili trećih lica koja ometaju roditelje u vršenju roditeljskog prava, dete nije stranka u postupku iako se u parnici štite njegova prava i interesi. Dete, iako je subjekt prava po Konvenciji o zaštiti prava deteta, u parnici koju je pokrenuo organ starateljstva je prikrivena ili pritajena stranka jer se u parnici štite indirektno njegova prava i interesi, pošto je organ starateljstva stranka u funkcionalnom smislu.
Zakonodavac je priznao organu starateljstva aktivnu procesnu legitimaciju i u parnicama za zaštitu prava deteta.Parnice za zaštitu prava deteta su parnice koje se vode radi zaštite različitih prava deteta predviđenih odredbama Porodičnog zakona u okviru korpusa dečijih prava za čiju zaštitu nisu propisana pravila nekog posebnog parničnog postupka. U ovim parnicama štiti se npr. pravo deteta da održava lične odnose sa srodnicima i drugim licima sa kojima ga vezuje posebna bliskost, pravo stanovanja deteta na stanu čiji je vlasnik roditelj deteta koji ne vrši roditeljsko pravo, pravo deteta na obrazovanje i dr.
Da bi mogli da se ostvare pravno-politički ciljevi radi kojih je organ starateljstva dobio aktivnu procesnu legitimaciju za pokretanje parnice za zaštitu prava deteta, organ starateljstva treba da ima saznanje da postoji potreba da se zaštite određena subjektivna prava deteta. Iz tog razloga zakonodavac je predvideo dužnost građana, ustanova socijalne, dečije, obrazovne ili zdravstvene zaštite, pravosudnih i drugih organa dao tome informišu organ starateljstva. Samo ukoliko bude pravovremeno informisan, organ starateljstva će moći da ostvari svoju misiju i
ulogu.
U parnicama za potpuno ili delimično lišenje roditeljskog prava (čl. 264. PZ), u kojima sud izriče najtežu porodičnopravnu sankciju prema roditelju i najradikalnije zadire u status roditelja i njegova prava, aktivnu procesnu legitimaciju radi zaštite prava iinteresa deteta ima i organ starateljstva.
U parnici koju je pokrenuo organ starateljstva, dete nema procesni položaj stranke, kao i u parnici za vraćanje roditeljskog prava, osim kad se u suparničarskoj zajednici eventualno nađu dete i organ starateljstva, iako će to biti redak slučaj u praksi.
U parnici za zaštitu od nasilja u porodici koju je pokrenuo organ starateljstva radi određivanja mere zaštite od nasilja ili za produženje trajanja mere zaštite koje je sud odredio, organ starateljstva je stranka u funkcionalnom smislu.
U parnicama za izdržavanje aktivnu legitimaciju ima, pored poverioca i dužnika
izdržavanja, i organ starateljstva.
Organ starateljstva je ovlašćen, kao stranka u funkcionalnom smislu u interesu deteta,
da pokrene parnicu za određivanje visine doprinosa za izdržavanje maloletnog deteta ako roditelj
sa kojim dete živi, kao njegov zastupnik, iz neopravdanih razloga ne traži izdržavanje za dete ili
ako je dete povereno drugom licu ili ustanovi.
Osim toga, organ starateljstva može da pokrene alimentacionu parnicu i kad se radi o
promeni visine doprinosa za izdržavanje ukoliko su se promenile okolnosti koje su merodavne za
određivanje visine doprinosa za izdržavanje.
Organ starateljstva u parničnom postupku može da ima i ulogu jedinstvenog
suparničara. On može da se nađe u suparničarskoj procesnoj zajednici od početka parnice, od
podizanja tužbe, a može da zasnuje suparničarsku zajednicu i naknadno, do zaključenja glavne.
Коментари
Постави коментар