Samohrani roditelji u Srbiji nigde u sistemu socijalne zaštite nisu prepoznati kao posebno ugrožena kategorija. Stvar je komplikovanija utoliko što nema ni precizne evidencije o njihovom broju kao ni jedinstvene definicije pojma samohrani roditelj.
Prema Zakonu o finansijskoj podršci porodici sa decom ("Sl. glasnik RS", br. 16/2002, 115/2005 i 107/2009 - dalje: Zakon), kojim se između ostalog reguliše i dečji dodatak, samohrani roditelj je onaj koji samostalno vrši roditeljsko pravo, a to znači da je drugi roditelj umro, ili je nesposoban a nije stekao pravo na penziju, ili je na odsluženju vojnog roka, ili je u zatvoru duže od šest meseci. S druge strane, samohrani roditelj nije onaj koji je ponovo zasnovao partnersku zajednicu.
Ovako definisan pojam, međutim, ne obuhvata roditelje koji se faktički sami staraju o detetu, ili su samostalni vršioci roditeljskog prava nakon razvoda, jer drugi roditelj, iako je živ i nije lišen roditeljskih prava, iz nekog razloga ne obavlja svoje roditeljske dužnosti - ne daje alimentaciju ili ne održava lične donose s detetom, na primer. Ova grupa roditelja koji samostalno brinu o detetu je možda najbrojnija i njih uglavnom čine žene,odnosno majke . Procenjuje se da ih ima oko 80 odsto od ukupnog broja samohranih roditelja, a taj broj, opet prema nezvaničnim procenama, jeste blizu 80.000. To znači da je većina njih faktički samohrana, ali formalno nema taj status, što dalje znači da ovi roditelji ne mogu da ostvare pravo na dečji dodatak.
Jedan broj roditelja se odlučuje da tuži bivšeg partnera,supruga, za lišenje roditeljskog prava, kako bi ostvarili pravo na dečiji dodatak, ali se o tome u medijima ne priča. To je dobro čuvana tajna u Srbiji.
Jedan broj partnera,supružnika ,odluči se za razvod braka, samo da bi ostvarilo pravo na socijalnu pomoć, jednokratnu pomoć i dečiji dodatak. Nakon razvoda, obično žive u istom domaćinstvu ili u neposrednoj blizini. To je postala praksa u jednoj od vojvođanskih opština.
Prema Zakonu o finansijskoj podršci porodici sa decom ("Sl. glasnik RS", br. 16/2002, 115/2005 i 107/2009 - dalje: Zakon), kojim se između ostalog reguliše i dečji dodatak, samohrani roditelj je onaj koji samostalno vrši roditeljsko pravo, a to znači da je drugi roditelj umro, ili je nesposoban a nije stekao pravo na penziju, ili je na odsluženju vojnog roka, ili je u zatvoru duže od šest meseci. S druge strane, samohrani roditelj nije onaj koji je ponovo zasnovao partnersku zajednicu.
Ovako definisan pojam, međutim, ne obuhvata roditelje koji se faktički sami staraju o detetu, ili su samostalni vršioci roditeljskog prava nakon razvoda, jer drugi roditelj, iako je živ i nije lišen roditeljskih prava, iz nekog razloga ne obavlja svoje roditeljske dužnosti - ne daje alimentaciju ili ne održava lične donose s detetom, na primer. Ova grupa roditelja koji samostalno brinu o detetu je možda najbrojnija i njih uglavnom čine žene,odnosno majke . Procenjuje se da ih ima oko 80 odsto od ukupnog broja samohranih roditelja, a taj broj, opet prema nezvaničnim procenama, jeste blizu 80.000. To znači da je većina njih faktički samohrana, ali formalno nema taj status, što dalje znači da ovi roditelji ne mogu da ostvare pravo na dečji dodatak.
Jedan broj roditelja se odlučuje da tuži bivšeg partnera,supruga, za lišenje roditeljskog prava, kako bi ostvarili pravo na dečiji dodatak, ali se o tome u medijima ne priča. To je dobro čuvana tajna u Srbiji.
Jedan broj partnera,supružnika ,odluči se za razvod braka, samo da bi ostvarilo pravo na socijalnu pomoć, jednokratnu pomoć i dečiji dodatak. Nakon razvoda, obično žive u istom domaćinstvu ili u neposrednoj blizini. To je postala praksa u jednoj od vojvođanskih opština.


Коментари
Постави коментар
Pravila komentarisanja na blogu "Pravda za tate":
Dobrodošli u prostor za diskusiju. Da bismo održali nivo dostojanstva i pravne sigurnosti, molimo vas da se pridržavate sledećih pravila:
Moderacija: Svaki komentar se pregleda pre objavljivanja. Vaša poruka neće biti vidljiva odmah, već tek nakon odobrenja administratora.
Pristojnost: Strogo je zabranjeno vređanje, psovke, govor mržnje i omalovažavanje bilo koga po bilo kom osnovu. Fokusirajte se na argumente, a ne na ličnosti.
Privatnost: Nemojte objavljivati puna imena dece, privatne brojeve telefona ili adrese. Takvi komentari će biti obrisani ili izmenjeni radi zaštite privatnosti.
Pravna odgovornost: Svaki korisnik snosi ličnu odgovornost za sadržaj svog komentara. Ovaj blog je prostor za razmenu iskustava i borbu za prava, a ne poligon za lične obračune.
Dokazi: Ukoliko iznosite specifične optužbe, trudite se da budu potkrepljene činjenicama.
Hvala vam što svojom kulturom dijaloga doprinosite našoj zajedničkoj borbi za roditeljsku ravnopravnost!